Drugog maja 1992. godine, Sarajevo je svjedočilo jednom od najtragičnijih dana u svojoj historiji, kada su se na Skenderiji vodile ključne borbe za odbranu glavnog grada. Toga dana, dr. Ismet Gavrankapetanović, tada mladi ljekar na Ortopediji Kliničkog centra, bio je dežuran u bolnici dok su granate padale oko njega. U svom svjedočenju, Gavrankapetanović naglašava kako ne postoji škola koja može pripremiti ljekara za rad pod takvim okolnostima.
Na dan bitke, situacija je brzo eskalirala. Do 11 sati bilo je relativno mirno, ali ubrzo nakon toga primili su 118 povrijeđenih. Gavrankapetanović ističe kako su se ljekari suočavali s ogromnim brojem ranjenih, dok je bolnica bila pod stalnim granatiranjem. "Radili smo u smjenama, ali kada je broj povrijeđenih naglo porastao, dolazili su svi koji su mogli", prisjeća se on.
Gavrankapetanović također naglašava kako je uoči rata na Koševu radilo 80 stručnjaka, dok je do kraja rata taj broj drastično opao. "U samo nekoliko dana veliki broj hirurga napustio je Koševo. Ovaj period bio je izuzetno težak, a bolnica je bila prepuna ranjenih", kazao je. Taj dan ostaje duboko urezan u njegovoj memoriji, a on naglašava važnost sjećanja na te događaje kako se ne bi zaboravila agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Komentari