U Mostaru je nedavno predstavljena knjiga "Škripari – Hrvatski pokret otpora u BiH od 1945. do 1951.", autora Ive Lučića, bivšeg visokopozicioniranog obavještajca Hrvatske i ratnog generala HVO-a. Ova knjiga je izazvala brojne kontroverze zbog načina na koji se u njoj pristupa historijskim događajima i ulogama ustaša, što je mnoge navelo da je ocijene kao pokušaj prekrajanja istine.
Lučić u svojoj knjizi pokušava prikazati škripare kao borce otpora, što su mnogi kritičari ocijenili kao "šminkanje" ratnih zločinaca. Postavljaju se pitanja o etici i odgovornosti institucija koje su podržale ovu knjigu, poput Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba. Kritičari ističu da su jugoslavenske vlasti nakon Drugog svjetskog rata progonile škripare, ali istovremeno naglašavaju da je zločin nad srpskim narodom u tom periodu bio masivan, s procjenama da je u ljeto 1941. godine ubijeno oko 4.000 Srba.
U knjizi se također referira na zločin koji je zabilježio Alessandro Luzano, general italijanske fašističke vojske, koji je o svirepostima ustaša prema ženama i djeci u Prebilovcima pisao Musoliniju. Izjava koja se može čuti od kritičara je da je ovo još jedan primjer relativizacije povijesti koja može biti opasna za društvo.
S obzirom na kontekst i reakcije na knjigu, postavlja se pitanje koliko će ova publikacija utjecati na percepciju historije i kako će se nositi s njom buduće generacije.
Komentari